Karakter Amsterdama Noord uvelike je obilježen radničkim naseljima, tzv. vrtnim selima (niz. Tuindorpen), čiji je začetak u stambenoj politici uvedenoj početkom 20. stoljeća s ciljem da se radnicima osigura primjereno stanovanje. U socijaldemokratskom duhu takvo je stanovanje, obogaćeno pitoresknim planiranjem s mnogo prirodnog svjetla i zelenih površina, trebalo doprinijeti osobnom i društvenom blagostanju radničke klase. U toj tradiciji osviještenog prostornog planiranja, na mjestu postojećeg, ali dotrajalog bazena, nastaje obiteljski bazen Noorderparkbad autora de Architekten Cie. – paviljon u parku koji podsjeća na terme ili hamame odnosno kupališta kao mjesta susreta lokalnog stanovništva.Već prvi kontakt s bazenom iznimno je taktilan – zastor od metalne mreže nestabilna je ovojnica čija materijalnost ovisi o vanjskim uvjetima. Ako je dan sunčan, svjetlucat će i filtrirati svjetlo, zimi će se ukrutiti pod slojem leda, a kiša će ga pak pretvoriti u uredan, smiren vodopad koji direktno prikazuje ciklus sive vode – kišnica se slijeva niz zastor, sakuplja i filtrira da bi se opet koristila kao bazenska voda – jednu od korištenih niskoenergetskih strategija. Zastor se podiže kako bi naznačio ulaz ili propustio više svjetla te otkriva ciglenu fasadu koja definira zaobljeni volumen.